Sramota

Sramota je neprikladna riječ da se opišu jučerašnji izbori. Sramotna izlaznost. Inače najmanja izlaznost na parlamentarne izbore u povijesti. Sramotan rezultat.

Nema nade za Hrvatsku. Hrvati vole sileđije, kriminalce, zločince i lažove. Vole ološ. I sada je to i službeno. Dovoljan razlog za ne biti glup i vratit se u taj apsurdistan.

Osim po održavanju za vrijeme korona krize i po niskoj izlaznosti ovi izbori su povijesni po još nekim stvarima. Po prvi puta imamo jaku zelenu i lijevu opciju u Saboru. Posebno će interesantno biti sa zastupnicom Radničke fronte Katarinom Peović. Lijepo je vidjeti antikapitalističku ljevicu zastupljenu u Saboru kaoi zelene.

No po prvi puta imamo i fašiste u Saboru. Domovinski pokret i njegovi partneri ostvarili su respektabilan broj mandata što me grozi ali barem neće sudjelovati u izvršnoj vlasti. Barem za sada. Krajnja desnica je značajno ojačala i to je loše.

Domagoj Hajduković je ušao u Sabor u konzervativnoj Slavoniji i prvi je deklarirani homoseksualac u Hrvatskom saboru.

Veseli me i što je koalicija centra dobila tri mandata za koja sam bio siguran da će i dobiti. Oni će biti glas razuma.

Iznenađenje je mnogima što je HNS opstao iako sa jednim zastupnikom koji će nastaviti podržavati HDZ,  a i Reformisti su uspjeli ući u Sabor te će i oni dati potporu HDZ-u.

Most nije nestao s političke scene kako su se mnogi nadali. Moje predikcije su uglavnom promašile za većinu stranaka baš kao i ankete koje su se pokazale ponovo glupavima.

Kako god, zgrožen sam premoćnom pobjedom HDZ-a jer zna se da su pod Plenkijem imali najkorumpiraniju vladu do sada koja je na vlasti bila zahvaljujući političkoj trgovini. Osim toga radili su konstantno protiv Hrvatske i ozbiljno ugrozili sve manjine i ugrožene društvene skupine glumeći usput naprednost a lažljive europske institucije su glumatale da to ne vide.

Jadno, grozno i sramotno. Nema riječi kojima bi se opisala na pravi način ova tragedija.

Kršćanska antropologija nije znanost

Katolička crkva u Hrvatskoj se općenito poziva na antropologiju kada govori o braku i obitelji. A svi znamo da je antropologija znanost. No Katolička crkva vješto manipulira terminom iako se tu radi o kršćanskoj antropologiji, a ne o antropologiji kao znanosti samoj po sebi. Kršćanska antropologija je termin koji označava, zapravo, crkveni nauk o ulozi i poslanju čovjeka na ovom svijetu te njegove odnose s drugim ljudima. Po kršćanskoj antropološkoj misli jedini valjani oblik obiteljskog života je bračna zajednica muškarca i žene koji spolne odnose imaju samo u svrhu stvaranja potomstva, dijece, koji potom s njima čine obitelj. Medicinski potpomognuta oplodnja, pobačaj, eutanazija, asistirani suicid i prostitucija nisu u skladu sa kršćanskom antropološkom misli koja se bazira na vjeri i  crkvenom nauku, a ne na znanstvenim istraživanjima i otkrićima.

Prema tome demokratsko društvo ne može biti organizirano na temelju kršćanske antropologije jer nije znanstvena i uvijerenja koja proizlaze iz nje nisu u skladu sa uvijerenjima svih građana.

Zato su atropolozi i etnolozi 2017. poslali otvoreno pismo Hrvatskoj biskupskoj konferenciji pozivajući ju da jasno kažu da govore o kršćanskoj antropologiji koja obitelj vidi drugačije i ograničenije nego antropološka znanost koja je jasna da kršćanski model obitelji nije jedini na svijetu pa niti nužno najbolji. Niže je navedeno otvoreno pismo.

 

Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Ksaverska cesta 12a
10000 Zagreb
Poštovani,
već neko vrijeme u različitim izjavama Hrvatske biskupske konferencije
svjedočimo, prema našem mišljenju, problematičnom javnom korištenju riječi
antropologija. Posljednji se primjer odnosi na poziv koji ste u četvrtak, 7.
prosinca 2017. godine uputili javnosti, a u kojem se izrijekom kaže:
”U tome smislu ne bi se smjelo dogoditi, da se pod krinkom zabrinutosti da
nekomu ne bi bila nanesena nepravda, otvori prostor za promicanje ideologije
koja ima nakanu promijeniti same antropološke temelje poimanja obitelji.“
Tu je rečenicu u gotovo neizmijenjenom obliku prenio niz medija. Smatramo da
se takvim izjavama unosi zabuna u javnost jer se tvrdi da postoje antropološki
temelji poimanja obitelji te da oni čvrsto definiraju jedan tip obitelji kao neku
vrstu idealnog i jedinog mogućeg tipa društvene organizacije. Antropologija je,
međutim, utemeljena na empirijskim i komparativnim izučavanjima različitih
društava na svijetu te podvrgava kritici i sam pojam obitelji koji smatra često
nedostatnim za opisivanje društvenih odnosa koje su stvorile raznolike kulture. S
druge strane, kada se taj ipak nedostatan termin i koristi u antropologiji,
ispostavlja se kako postoji iznimno mnogo raznolikih tipova obitelji te da je
zapadni, u većini slučajeva heteronormativni, tek jedan od mogućih, nikako
najbolji ili neki kojem bi ostali trebali stremiti. Stoga nikakvo promicanje
ideologije ili svjetonazora ne može ugroziti temeljno poimanje obitelji u
antropologiji koja je isključivo znanost zainteresirana za raznolikost, a ne za
utemeljenje naputaka kako bi neka društva trebala živjeti.
Nešto dalje u izjavi, u dijelu koji mediji nisu prenijeli, ipak se precizira kako se u
ovom pozivu pojam ”antropologija“ odnosi na kršćansku antropologiju koja
doista ima temeljna i neupitna poimanja čovjeka i obitelji, ali oni nisu posljedica
znanstvenog istraživanja kulture, već se radi o razumijevanju čovjeka na temelju
božanske objave.
Dolje potpisani antropolozi i etnolozi obraćaju se zamolbom Hrvatskoj
biskupskoj konferenciji da ubuduće u svojim objavama precizno definira na koju
se antropologiju misli kako se ne bi unosila zabuna u javnost. Ovakvim olakim
korištenjem znanstvenog pojma stječe se dojam kako se HBK u svojim
argumentacijama oslanja na znanstveno utemeljena istraživanja obitelji u
socijalnoj i kulturnoj antropologiji te etnologiji što, sudeći prema navedenoj
formulaciji, nikako nije slučaj.
Srdačno,
dr.sc.. Andrew Hodges, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Sanja Đurin, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Tomislav Pletenac, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
dr.sc. Tanja Bukovčan, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
Jelena Kupsjak, asistentica, Odjel za etnologiju i antropologiju, Sveučilište u
Zadru
dr.sc. Senka Božić Vrbančić, Odjel za etnologiju i antropologiju, Sveučilište u
Zadru
dr.sc. Tibor Komar, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
dr.sc. Duško Petrović, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
dr.sc. Sarah Czerny, Odsjek za kulturalne studije, FF Rijeka
dr.sc. Sanja Puljar d’Alessio, Odsjek za kulturalne studije, FF Rijeka
dr.sc. Marijana Belaj, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
dr.sc. Tihana Rubić, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
dr.sc. Sanja Potkonjak, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
Duga Mavrinac, doktorantica
Kristina Vugdelija, asistentica Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF
Zagreb
dr.sc. Nevena Škrbić Alempijević Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju,
FF Zagreb
dr.sc. Marijeta Rajković Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF Zagreb
dr.sc. Reana Senjković, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Marijana Hameršak, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Iva Pleše, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Petar Bagarić, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Orlanda Obad, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Renata Jambrešić Kirin, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Suzana Marjanić, Institut za etnologiju i folkloristiku
dr.sc. Melanija Belaj, Institut za etnologiju i folkloristiku
Lois Woestman
Heikki Wilenius, University of Helsinki
Tova Höjdestrand, Dept. of Sociology, Division of Social Anthropology, Lund
University, Sweden
Dr Margret Jaeger, Medical Anthropologist, SFU Linz and Vienna, Austria
Elvira Wepfer, University of Manchester
Ana Chiritoiu, PhD candidate, Central European University, Budapest
Maria Menegaki, PhD student in Social and Cultural Anthropology, UAB
Marek Mikuš, Institut Max Planck za socijalnu antropologiju, Halle, Njemačka
Dr Carola Erika Lorea, Research fellow Südasien‐Institut Heidelberg, IIAS

Research fellow, International Institute for Asian Studies, Leiden, Italian Institute
of Oriental Studies, Sapienza University of Rome
Diana Dubrovska, MA, Msc, PhD student, Riga Stradins University (Latvia)
Dr. Sarbani Bandyopadhyay, Assistant Professor, Department of Sociology, St.
Xavier’s College, Calcutta
Shams Eldin Younis Nagmeldin, PhD, College of Music and Drama, Sudan
Federica Manfredi, Institute of Social Sciences at the Lisbon University
Prof. Tristan Platt, Emeritus Professor in Anthropology and History, Department
of Social Anthropology
Dr. Stefan Dorondel, Francisc I. Rainer Institute of Anthropology Bucharest
Marko Barisic
Francesco Fanoli
Elizabeta Koneska, etnolog,kustos, N.U. Muzej na Makedonija, Skopje /
Makedonija
Máire Ní Mhórdha, Maynooth University (Ireland).
Djonnie Rahantoeknam, MSc

Viva Montenegro!

Teško je vjerovati da se to dogodilo, ali eto taj dan je i došao! Prije četiri dana u Crnoj Gori izglasan je zakon o životnim partnerstvima čime je konačno omogućeno istospolnim parovima da se vjenčaju i ostvare jednaka prava kao i bračni parovi.

Znam da sam u jednom od svojih postova kritizirao legalizaciju istospolnih partnerstava i bračne jednakosti ali smatram da sam bio u krivu te da sam na krivim premisama temeljio svoj stav po tom pitanju. Uopće nije važno iz kojeg razloga netko želi sklopiti brak ili partnerstvo niti je bitno koliko njih to želi učiniti. A bome nije bitno niti kojega su spola ili rodnog identiteta. Dok god država propisuje životne zajednice one  moraju biti omogućene za sklapanje svima neovisno o različitostima.

Crnogorski zakon je u potpunosti jednak hrvatskom zakonu što znači da parovima omogućava sva prava i obveze kao i bračnim zajednicama osim mogućnosti na posvajanje djece. Za Crnu Goru ovo je iznimno važna stvar jer se radi o izuzetno tradicionalnom i konzervativnom društvu gdje LGBTI+ zajednica nije toliko vidljiva i većini se praktički gadi.

Dan D

Bit će zanimljivo vidjeti kako će proći izbori danas (kod mene je u trenutku dok ovo pišem još uvijek subota). Predviđa se čak manje od 50% birača na biralištima jer iz izbora u izbore imamo trend smanjenja broja birača koji sudjeluju u glasovanju.

Predviđa se i tijesna utrka pa i praktički izjednačenje dva najveća bloka. Iznenađenja su uvijek moguća i zato u izjednačenje ne vjerujem iako je moguće. U ovom sam tekstu dao svoje mišljenje kako će izbori završiti pa se radujem konačnim rezultatima kako bih napisao novu analizu da vidim gdje sam pogodio a gdje promašio u svojoj procijeni. No maksimalno četiri mandata gore ili dolje za svaku opciju u odnosu na ono što sam procijenio je ono što smatram realnošću sutra nakon devetnaest sati.

Kako god bilo svima koji imaju pravo glasa poručujem da izađi na izbore i glasuju po svojoj volji i savijesti.

Aseksualnost i aromantičnost

Na desetke je naziva za seksualne orijentacije, spolne i rodne identitete i rodna izražavanja da se u svemu tome lako izgubiti.

No različitosti u spolu, rodu i sličnome postoje pa je logično da imaju i svoje nazive.

Odlučio sam danas zato pisati o aseksualnosti i aromantičnosti iako jedna ne podrazumjeva drugu.

Aseksualnost se često definira kao izostanak seksualne potrebe ili nagona. Ali to je simplificirana definicija koja nije netočna ali aseksualnost je puno širi pojam. Aseksualne osobe mogu imati izostanak interesa za seks i izostanak seksualnog nagona, no to ne mora biti slučaj. Osim onih koji uopće ne osjećaju potrebu za seksom mogu postojati i oni kojima se seks sam po sebi gadi i odbojan im je a to su antiseksualne osobe. Osim njih postoje i osobe koje seks ne prakticiraju sve dok ne postignu emocionalnu povezanost sa osobom i nazivaju se demiseksualcima. Postoje i tzv. sivi aseksualci ili sivoseksualci, što zvuči poprilično glupo ali je jako logično jer su u tzv. “sivoj” zoni između seksualnosti i aseksualnosti što znači da samo ponekad imaju potrebu za seksualnom aktivnošću i samo ponekada osjećaju seksualnu privlačnost.

Aseksualne osobe mogu uživati u seksu i htjeti seks ali ne smatraju ga nužnim i bitnim sastojkom za dobru vezu ili brak ili čak sami život jer eto jednostavno ne osjećaju često potrebu za time ili ju uopće ne osjećaju. Aseksualnost nikako ne treba miješati sa celibatom ili suzdržavanjem od spolnih odnosa. Ljudi koji su aseksualni osjećaju se totalno ok s time i ne smatraju se zakinutima.

Aromantičnost je drugi pojam o kojem nešto želim reći. Tu se radi o romantičnoj i emocionalnoj povezanosti i privlačnosti kao i o potrebi za vezom ili obitelji. Dakle, pojam u potpunosti isključuje seks i fokusira se samo na emocionalni i romantični odnos. Aromantične osobe mogu biti takve da uopće ne osjećaju potrebu za vezom i obitelji, dejtanjem i uopće se ne zaljubljuju. To im sve može biti nepoznanica. Ali naravno i aromantičnost ima spektar pa se aro osobama može takvo što i gaditi pa su zapravo antiromantične, ali mogu biti i u situacijama da se ponekad zaljubljuju i žele ući u veze samo ako su s drugom osobom jako povezane što se naziva demiromantičnost.

Aromantične osobe mogu biti u ispunjenim i sretnim vezama ali uglavnom ne biraju biti u njima jer ih to uglavnom ne privlači.

Postoji velika debata jesu li aseksualne i aromantične osobe uopće dio LGBTI+ zajednice ili ne. Uglavnom ih se ne prihvaća jer se neizražavanje želje za seksom i vezama smatra čudnim i stranim. No neki ljudi su jednostavno takvi. Bitno je znati da aseksualna osoba ne mora automatski biti i aromantična. Ja spadam u obje grupe i smatram se aseksualnom i aromantičnom osobom, ali kako sam u sivoj zoni u oba područja onda sam preciznije određen kao sivo aseksualna osoba i demiromantik.

Naravno to nije jedina stvar koja me čini onime što jesam niti određuje moj cijeli životni stil i ponašanje iako je važan i sastavni dio mog identiteta. Svi ovi nazivi zvuče čudno i kao neki trend ali nisu. To su samo riječi koje opisuju stanje ljudi i jednako su vrijedni kao i netko tko je romantična heteroseksualna cisrodna osoba (reklo bi se “normalna”, jel!?).

Ubuduće ću imati članaka koji opisuju različite identitete i izražavanja roda i spola te seksualnosti jer želim doprinjeti razumjevanju i toleranciji ali i rastu znanja.

Transgender people’s rights

I have put here indicators according Trans Europe’s Trans Rights Europe & Central Asia Index which are actually rights that transgendered people want. So far there is no country on this planet that provides all of that rights but some countries are almost there. According to this index Malta is the most progressive country not only in Europe but in the world too, as much as I could find out.

Beside Malta among the most progressive countries in the world are Canada, Belgium, Sweden, Norway, Argentina etc.

Here you can see the results and data.

The Trans Rights Europe & Central Asia Index provides detailed information on the legal situation of all 47 Council of Europe member States and five Central Asian countries. The Index covers a total of 30 indicators in six legal categories: legal gender recognition, asylum, bias-motivated speech and violence, non-discrimination, health, and family.

 

  • Existence of legal measures:

Criteria: 

There is legislation in place for legal gender recognition and there is a procedure that provides consistent results.

  • Existence of administrative measures:

Criteria: 

There is a clearly established administrative procedure in place for legal gender recognition, or court decisions, and they provide consistent results.

  • Name change:

Criteria: 

There is a legal or administrative procedure in place that makes name change possible for trans people, and it provides consistent results. This includes deed poll1.

  • Name change without age restriction (new):

Criteria: 

There is a legal or administrative procedure in place that makes name change possible for trans people under 18, without any age restriction, and it provides consistent results. This includes deed poll2.

  • Self-determination:

Criteria: 

A point is awarded if all of the following criteria are met:

  • LGR is based exclusively on the expressed wish of the person concerned e.g. by declaration
  • Does not require third party involvement, e.g. judge, medical expert, intercessor
  • Intersex status and/ or sex characteristics are not a contraindication.
  • No diagnosis or psychological opinion required:

Criteria: 

Diagnosis (such as Gender Identity Disorder, Gender Incongruence, or similar) or  psychological opinion are not required for legal gender recognition.

  • No compulsory medical intervention required:

Criteria: 

Non-surgical medical interventions (such as medical examinations, assessments, hormone therapy) are not required for legal gender recognition.

  • No compulsory surgical intervention required:

Criteria: 

Surgical interventions are not required for legal gender recognition.

  • No compulsory sterilisation required:

Criteria: 

Sterilisation or proof of infertility are not required for legal gender recognition.

  • No compulsory divorce required:

Criteria: 

Divorce or single status are not required for legal gender recognition.

  • LGR without age restriction (new):

Criteria: 

The legal or administrative procedures in place for legal gender recognition have no age restriction, and they provide consistent results for minors.

  • Self-determination based LGR without age restriction (new):

Criteria: 

A point is awarded if all of the following criteria are met:

  • There is no explicit age restriction for minors to change their legal gender
  • LGR is based exclusively on the expressed wish of the person concerned e.g. by declaration
  • Does not require third party involvement, e.g. judge, medical expert, intercessor
  • Intersex status and/ or sex characteristics are not a contraindication.

 

  • Gender non-binary recognition:

Criteria: 

A point is awarded if:

  • More than two gender marker options  (“X”, “NB”, “other”, or other option(s)) are available in the public registry (e.g. Register of Births, etc.); and
  • Available for those who seek it (not forced);

OR

  • No mandatory recording of gender marker in the public registry (ability to opt out from recording of gender marker available to all, not only trans/intersex people).

Half a point is awarded if:

  • More than two gender marker options (such as “X”) are available in passport only, and 
  • Available for those who seek it (not forced).

 

  • Law: 

Criteria: 

Gender identity is expressly included in asylum law as a qualification criterion.

  • Policy/other positive measures: 

Criteria: 

Gender identity is expressly included in policy/instructions/other positive measures. This only refers to actions based on a recurrent and continuing framework by state actors (ad hoc measures do not count).

Examples:

  • Existence of specific measures in a general national LGBTI equality action plan
  • Existence of a sectoral action plan in the area of asylum
  • Hate crime law: 

Criteria: 

Bias based on the victim’s (perceived) gender identity is expressly included in hate crime legislation as an aggravating factor.

  • Hate speech law: 

Criteria: 

Gender identity is expressly included in hate speech legislation as an aggravating factor.

  • Policy tackling hatred: 

Criteria: 

Gender identity is included in a national strategy tackling hatred (hate crimes or hate speech). This only refers to actions based on a recurrent and continuing framework by state actors (ad hoc measures do not count).

Examples:

  • Existence of specific measures addressing hatred in a general national LGBT equality action plan
  • Existence of a specific sectoral action plan in the area of hate crime/hate speech covering LGBTI
  • Existence of generalised training curricula for competent professionals (e.g. police officers, prosecutors, victim support services, judges)
  • Existence of specialised dedicated structure(s) within the competent public authorities, with an expertise in the area of LGBTI hate crime/hate speech

 

  • Employment: 

Criteria: 

Legislation prohibits discrimination in the field of employment and gender identity is expressly mentioned. Equivalent ground e.g. sexual identity, gender reassignment, etc. accepted too.

  • Health: 

Criteria: 

Legislation prohibits discrimination in the field of health and gender identity is expressly mentioned. Equivalent ground e.g. sexual identity, gender reassignment, etc. accepted too.

  • Education: 

Criteria: 

Legislation prohibits discrimination in the field of education and gender identity is expressly mentioned. Equivalent ground e.g. sexual identity, gender reassignment, etc. accepted too.

  • Goods & services: 

Criteria: 

Legislation prohibits discrimination in the field of goods & services and gender identity is expressly mentioned. Equivalent ground e.g. sexual identity, gender reassignment, etc. accepted too.

  • Housing (new)

Criteria: 

Legislation prohibits discrimination in the field of housing and gender identity is expressly mentioned. Equivalent ground e.g. sexual identity, gender reassignment, etc. accepted too.

  • Equality body mandate: 

Criteria: 

A national human rights institution / equality body is explicitly mandated to work on gender identity in its law/founding documents, or where the national human rights institution / equality body is systematically working on issues covering gender identity. Equivalent grounds (sexual identity, gender reassignment, etc.) are accepted too.

Equality action plan: covers action plans, which expressly include gender identity, and include specific measures for progress. Equivalent grounds (sexual identity, gender reassignment, etc.) accepted too. A full point is awarded when the action plan entails or is followed up with the following measures:

  • Detailed projects or initiatives within the time span
  • Allocation of resources (financial or human resources)
  • Clear responsibilities for proper implementation
  • Setup of monitoring procedure.

A half point is awarded when a part of these criteria are met.

Law (gender expression): Legislation prohibits discrimination and expressly includes gender expression.

 

  • Depathologisation:

Criteria: 

A point is awarded if all of the following criteria are met:

  • No mental health diagnosis relating to trans identities in national clinical classification standards or equivalent; neither for adults/ adolescents nor for pre-puberty children
  • Access to and cost coverage for trans-specific healthcare (TSHC) for adults/ adolescents is possible without requiring a mental health assessment or diagnosis.
  • Access to and cost coverage for support services for pre-puberty trans and gender variant children is ensured without requesting a diagnosis of “Gender Incongruence in Childhood” (ICD11) or equivalent.
  • Conversion therapy prohibited:

Criteria: 

There are legal or policy measures in place prohibiting reparative or conversion therapy that is practiced against trans people.

 

  • Parenthood Recognition (new):

Criteria: 

A trans parent’s legal gender and name are recognized in their child’s birth certificate (or other documentation of kinship) and “mother” or “father” are used according to the parent’s legal gender.

  • Non-binary parenthood recognition (new):

Criteria: 

A point is awarded if:

  • Regulations regarding recognition of parenthood can be aligned with available gender options where more than two gender markers are available, i.e. non-binary parents are able to be recognized as “parent” on their child’s birth certificate or other documentation of kinship; or
  • All parents are recorded as “parent”.

Evo zašto nisam u Hrvatskoj. Ovo je sramotno!

Originalni članak je na JUTARNJEM i apsolutno me rastužio! Ovo je užasno sramotno i grozno te pokazuje koliko je hrvatsko društvo dno dna. Ovakve se stvari događaju samo u društvima koja su trula. Kako li se samo majka i dijete sada osjećaju! Zato nas ništa drugo niti ne treba čuditi. Dok Škoro kalkulira kako sestru uvaliti na čelo ministarstva poljoprivrede i Hasanbegovića na čelo ministarstva kulture mi u Hrvatskoj imamo ovakve situacije! I nije prvi put i nije jedina! Ima toga još! Jako, jako sramotno!

 

Šimun Stojanović, maleni dječak iz Županje čija je životna priča ujedinila Hrvatsku ponovno je, prema riječima njegove majke Martine naišao na prepreku. Ovaj put ljudsku. U petak je, naime, objavila potresni video na Facebooku u kojem, cijelo vrijeme plačući, govori o tome kako njezin sin nije primljen u Dječji vrtić u Županji.

– Ovo je Šimun. Ne moram vam puno pričati o njemu. Trenutno smo u blizini Dječjeg vrtića Maslačak u Županji i danas od 65 predanih zahtjeva za upis u vrtić jedino je Šimun u koloni sam, što znači da je jedini koji nije primljen, kako nam je rečeno, jer je rizičan za sebe i drugu djecu – započela je svoju priču potresena majka dječaka koji je prošle godine u SAD-u podvrgnut kompliciranoj operaciji nakon koje je dobio protezu za nogu kako bi napokon mogao samostalno hodati.

– Ovo je krajnji korak, jer smo iscrpili druge kontakte. Obratili smo se svima za pomoć, da nam daju priliku, da ga tete vide na sat vremena, da vide što on može, što ne može. Grad nam je obećao asistenta, svaka im čast, napravili su što su mogli, ali ni to očito nije dovoljno. Odbijen je na neviđeno . kazala je gospođa Stojanović, istaknuvši kako ne misli da ih netko mrzi.

– To je strah od nepoznatog. Od ovakve djece. Želim reći da oni nisu zarazni, nemaju drugačije potrebe od druge djece. Trenutno je Šimunova najveća potreba društvo, vršnjaci. Toliko je vremena bio izoliran, po bolnicama. I onda smo naišli na zatvorena vrata u našoj Županji. U našem gradu. U vrtiću koji je odgojio moje dvoje djece i na tome sam im beskrajno zahvalna – istaknula je Šimunova majka u videu u kojem se Šimun igra pokraj sprave na dječjem igralištu za djecu s posebnim potrebama. Svega nekoliko metara od Dječjeg vrtića u koji nije primljen i odakle dopiru zvuci dječje graje.

– Djeca iz vrtića trenutno se igraju u dvorištu. Ovdje piše ‘Dobro došli u vrtić mali moji prijatelji’. Šimun očito nije prijatelj. Njemu treba pomoć, to je neosporno, ali pomoć da ga se pridigne. Njegov broj je danas bio sam. Sam. Na listi djece koja nisu primljena. Znam da će oni to zamotati u celofan – plače majka i dodaje.

– Nitko ga nije vidio ni čuo, nisu mu dali ni pola sata da bude u kontaktu sa drugom djecom, sa tetama. Da jesu, ne bih im zamjerila. Preporuke naše pedijatrice i liječnika u Klaićevoj je da Šimun krene sa ranom socijalizacijom, ali to se ovdje ne uvažava. Radi se o stigmatizaciji, čak i diskriminaciji – kazala je Šimunova majka, koja se pita bi li se neki roditelj bojao da Šimun bude u blizini njegova djeteta.

– Ja se ne bih bojala. To je dijete koje zna brojati, pjevati, reći što mu i kada treba, nema nikakvih mentalnih ispada… Danas je to moje dijete. Sutra može biti vaše, unuče, kumče, prijatelj. Probudite se. Nismo zaslužili ovakav tretman. Toliko smo se borili, toliku je nadu dao drugima, da bi na kraju to sve netko popljuvao. U Županji. U dječjem vrtiću – istaknula je dodavši i kako misli „da odgajatelji u 21. stoljeću moraju biti spremni za rad sa djetetom s posebnim potrebama uz pomoć asistenta.“

O ovome je pisala svim institucijama, molila za pomoć, ali nije je dobila. Naknadno joj se javila ravnateljica koja ju je pozvala na sastanak gdje će joj objasniti zašto jedino Šimuna nisu primili u vrtić.

– Još malo ćemo nastaviti biti u društvu djece iza ograde. Upiti to malo dječjeg smijeha. Ja neću dozvoliti da više plače. Jer to Šimun nije zaslužio. Hvala vam svima i nadam se da ćete ovaj video podijeliti – poručila je na kraju.

Podsjetimo, dvogodišnji dječak Šimun Stojanović rođen je s dvije teške dijagnoze. Nije imao 25 kostiju, koljeno i čašicu kuka. S roditeljima se nakon teške operacije u Americi vratio 31. ožujka, ali bližnje i dalje nije mogao vidjeti. Nakon dvotjedne samoizolacije susreo ih je sredinom travnja o čemu opširnije možete pročitati OVDJE.

Jesu li ovi izbori posebni?

U nedjelju se održavaju parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Za tri dana 3 859 481 birač imat će mogućnost glasovati i sudjelovati u biranju desetog saziva Hrvatskog sabora iz kojega će potom proizaći petnaesta Vlada.

Po prvi puta u povijesti izbori se održavaju pod okolnostima globalne pandemije i mjera sigurnosti. No, ovi izbori biti će posebni po još nečemu- po prvi puta birači desnice, ljevice i centra imaju za koga glasovati. Do sada su dominirali SDP i HDZ te njihovi sateliti koji su se voljeli svrstavati u centar, ljevicu ili desnicu ali realno to nisu bili. Razlike su među njima bile minimalne i uglavnom su se odnosile na stavove oko LGBT+ zajednice i nacionalnih manjina iako su i u tim pitanjima nalazili ponekad zajednički jezik. Radilo se zapravo o izboru između manje ili više korumpiranih blokova. Situaciju su pokušali malo poremetiti laburisti i Živi zid, ali i Most.

Ponuda za desničare

Desno orijentirani Hrvati mnogo toga zamjeraju HDZ-u ali mnogi će svejedno glasovati za tu stranku. No, na ovim izborima onim primitivnijim i fašizmu sklonim desničarima ponuđeni su Domovinski pokret i Desna liga.

No kada sam rekao da dio birača konačno ima mogućnost glasovati za pravu desnu stranku onda sam mislio na Most. Iako političkim analitičarima i većini medija bilo što desno pada u nemilost Most nezavisnih lista predvođen Božom Petrovim je zapravo jedina prava desna opcija na ovim izborima. Most je stranka klasične građanske desnice kakva se može naći na zapadu ili sjeveru Europe. Bez primitivizma i ustašluka te sa jasnim programom. Uz to sve nisu kontaminirani korupcijom.

Svoj politički put  započeli su kao platforma koja okuplja širok spektar ljudi među kojima su neki poput Ines Strenje bili lijevo do nekih koji su bili desno poput Bože Petrova ili Nikole Grmoje. Most su u suštini i činili ljudi desne provenijencije i tek su se kao desna stranka profilirali pred ove izbore.

Kako god, Most je dobra desna stranka koja čvrsto stoji iza svojeg programa i nije odstupila ni malo od svojih temeljnih postavki: borba protiv korupcije, ljudska prava i reforma političkog sustava. Od strane analitičara već njihov prvi program bio je u ekonomskom dijelu označen kao najdesniji. Po prvi puta na izbore su izašli 2015. kada su osvojili iznenađujućih 19 mandata, no na izborima 2016. osvojili su ih 14, što i nije prevelik pad. Ipak na lokalnim izborima 2017. gube svoju utvrdu Metković ali postižu generalno solidan rezultat jer ulaze u mnoge županijske skupštine i niža lokalna predstavnička tijela. Nisu posebno dobre rezultate ostvarili niti na europskim izborima 2019. i izgledalo je da prestaju biti važna politička opcija.

Poslije svega počelo je jače osipanje poznatih članova, ali ove izbore dočekuju sa nekim novim “kapitalcima” poput bračnog para Raspudić koji jako dobro kotiraju među desnim biračima. Most je zapravo i zaslužan za pojavu snažnih lijevih i centrističkih opcija jer su pokazali da SDP i HDZ nisu jedini izbor. Bit će zanimljivo vidjeti kakav rezultat će postići u nedjelju. Za svakog desnije orijentiranog čitatelja moja preporuka je Most.

 

Uspon ljevice

Iako smo u prošlosti imali Vladimira Bebića u Saboru ovo će biti po prvi puta nakon osamostaljenja Hrvatske i propasti socijalizma da ćemo u Saboru gledati autentičnu ljevicu.

Zeleno-lijeva platforma Možemo! okupila je oko sebe još dvije zelene stranke OraH i Zgreb je Naš, ali i progresivnu stranku Za grad kao i krajnje lijeve Radničku frontu i Novu ljevicu.

Ova ljevica suprotno očekivanjima ne trabunja o Titu i Jugi ali zato dere po korupciji, socijalnoj nejednakosti i ekološkim pitanjima kao i pravima žena i manjina. Konačno prava ljevica!

Počeli su svoj put nakon uspjeha na lokalnim izborima 2017. kada su u Zagrebu osvojili respektabilan broj mandata i počeli zagorčavati život Milanu Bandiću. Na predsjedničkim izborima 2019. njihova kandidatkinja Katarina Peović bila je zapažena iako to nije kapitalizirala. Vidjet ćemo u nedjelju kako će proći.

 

Povratak centra

Nakon godina zapuštenosti i propadanja birači centra konačno mogu odahnuti. Stranka s imenom i prezimenom predvođena Dalijom Orešković, Fokus predvođen Davorom Nađijem i Pametno predvođeno Marijanom Puljak sklopili su sporazum i odlučili na ove izbore izaći kao koalicija centra.

Manje poreza, manja država, manje državnih regulacija i petljanja u privatne živote i ekonomske procese uz očuvanje socijalne države kao i naglasak na borbu protiv korupcije glavne su mantre ovog bloka. Političke stranke centra nikada nisu u hrvatskoj povijesti, osim kada je Vlado Gotovac vodio HSLS, programski odredile da su za liberalna riješenja kao ove godine. Pametno je zamalo osvojilo mandat 2015. i 2016. te su njihovi programi od strane analitičara proglašavani najboljima.

Okupljaju ljude stručne u ekonomiji, pravu i sa iskustvom u borbi protiv korupcije. Predviđa im se uspjeh pa će biti zanimljivo vidjeti u nedjelju kako će proći.

 

Zaključno

Ljevičari, desničari i centristi konačno imaju za koga glasovati. Po prvi puta u hrvatskoj povijesti postoje stranke koje su jasno odredile svoje pozicije te koje imaju čist obraz i dokazano su domoljubne i poštene. To ove izbore čini posebnima pa i posebnijima nego bilo koje do sada održane.

Da sam u Hrvatskoj glasovao bih za koaliciju centra. No na žalost na ovim povijesnim izborima neću moći glasovati. Zato pozivam sve čitatelje da kojeg god ste političkog uvijerenja da glasujete jer ovog puta imate za koga. Kud sreće kada bi nakon ovih izbora te tri opcije postale najjače u Hrvatskoj!

Bogataši

Je li loše biti bogat? Isus je rekao kako bogati neće ući u kraljevstvo nebesko. Po tome biti bogat znači biti zao. Isus je rekao da se ne može služiti dvojici gospodara- Bogu i bogatstvu. Od svojih je sljedbenika tražio odricanje od svjetovnih dobara. Kasnije su komunisti i socijalisti također rogoborili protiv bogataša. Oni im mjesto nisu htjeli dati ni na ovom svijetu, a u kraljevstvo božje ionako nisu vjerovali.

Smatra se da su bogataši loši ljudi. Da ih previše novaca čini slijepima na nepravde u društvu koje bi po mnogima upravo oni morali riješavati. Vidim u tome neki gotovanski stav i idiotsko razmišljanje da bi mi imali pravo odrediti ljudima kako da koriste svoj novac i imovinu. Da, oporezivanjem uzimamo dio imovine u novcu kako bismo financirali stvari koje svi želimo imati. Recimo, svi želimo imati dostupnu zdravstvenu uslugu. No većina ljudi si ju nebi mogla priuštiti da moraju platiti iz svog džepa. Bogati mogu. Zato poreznom politikom oduzimamo dio imovine da bi ta usluga bila dostupna svima, a ne samo bogatima.

Ali zaista, ako su bogataši svoje bogatstvo stekli na legalan način i na moralan način onda se obrušavanje na njih može smatrati licemjernim kao i očekivanja da bi oni morali više dati jer su, eto, bili sretnici.

Volio bih biti bogat. Ne zato jer mi je materijalno najvažnije nego zato što sam iskusio siromaštvo i volio bih živjeti tako da ne mislim hoću li imati novaca za bilo što što bi mi bilo ili je potrebno. Da imam desetke tisuća funti ili kuna, čega god, dijelio bih s drugima. Nebi me smetalo da mi se porezom oduzme nešto više. Ali sve ima svoje granice. Treba jasno znati da je to privatna imovina i država nebi smjela samo tako odlučivati o tuđoj imovini da udobrovolji siromašne ili one manje bogate.

Katarina Peović je nedavno predložila da se oporezuje štednja bogatih ljudi. Isprva su je razumjeli da želi oduzeti taj novac, ali onda je objasnila da samo želi progresivno oporezivati osobnu štednju onih koji imaju milijune na računima. Ali to je pogrešno. Ljudi štede za sebe i svoje potomstvo. Bili bogati ili ne oporezivati ili na bilo koji način oduzimati štednju je krivo!

To nije profit. Oporezivati treba profit. Čak i više nego dohodak pojedinaca jer tu se krije velika lova. Posebno se treba obrušiti na banke jer one izazivaju probleme na tržištima a uvijek od toga profitiraju. Čak je i Adam Smith, otac ekonomske znanosti i kapitalizma, upozoravao na banke i tražio snažan nadzor nad njima.

Biti bogat nije loše. Bogati već sada daju milijune u razne projekte i programe kako bi pomogli manje sretnima. Nikoga nebi trebalo kazniti zato što je bogat. Jedan od najboljih primjera je Bill Gates kojeg teoretičari zavjera posebno mrze jer ulaže novac u znanost kako bi se poboljšalo zdravlje ljudi no to ide protiv njega jer većina očito smatra da on svoj novac daje kako bi se na ljudima provodili eksperimenti. Tko zna koliko ljudi bi bilo uskraćeno za kvalitetnu zdravstvenu zaštitu da Gates i mnogi drugi bogataši ne daju svoj novac. Tko zna koliko bi samo znanstvenih istraživanja stalo a koja su izuzetno važna da Gates i ostali bogataši ne daju svoj novac. Tema o bogatima jasno ukazuje na ljudsku dvoličnost. Ako ne daješ ne valjaš, a kada daješ opet ne valjaš jer eto imaš skrivene motive. Čini mi se da ovdje vrijedi gladan sitom ne vjeruje, a ne obratno. Iako bi obratno možda trebalo biti istinitije.

Ne mrzite bogataše. Uvijek će postojati ljudi koji imaju više od drugih. Čak je i u socijalizmu bilo tako. Ne podržavajte one koji tvrde da treba oduzimati bogatima da bi se dalo siromašnima jer često su to mutikaše koji bogatima uzmu da bi sebe obogatili dok siromašni ne dobiju ništa ili dobiju samo mrvice. Bez bogatih bi svijet bio siromašniji.

O ljudima i “ljudima”

Ponekad se pitam jesam li ja samo frustriran ili nešto nije uredu s ostatkom svijeta. Ne mislim da sam najpametniji, ali ljudi me stvarno izluđuju. Toliko se vole praviti pametni i zadirati u tuđi život.

Često kažem kako su ljudi hodajuća govna. I to je istina. Ljudi imaju nevjerovatnu sposobnost biti divni i dobri da ih doslovno smatrate anđelima ili božanstvima, ali imaju i nevjerovatnu sposobnost biti dno dna toliko da vam bude teško vjerovati da je to moguće.

Cijeli život sam sam i stvarno sam se navikao na to. Dok sam bio mlađi ponekada sam mislio da možda nisam normalan zbog toga. No, vremenom sam se navikao i prihvatio da je tako. Razlog tomu je što sam često bio odbacivan od druge djece. Te sam bio iz Zgreba, te nisam bio obučen po zadnjem kriku mode, te sam povučen, te se nisam volio družiti sa dječacima ili bilo što drugo. Uvijek je postojao razlog zašto nisam dovoljno dobar. Ljudi su već u dječjoj dobi moroni i tokom života od toga ne odustaju.

Mnogi tvrde da djeca uče to od svojih roditelja ali to nije istina. Biti šupak je urođeno. Možemo samo naučiti kako biti šupak što manje i što rijeđe.

Uvijek imam problema sa ljudima iako nikome direktno ne radim ništa loše. Razlog je u tome što sam često otvoreniji i iskreniji od većine ljudi koji me okružuju. Ne čini me to svecom ali laganje mi zaista nije karakteristika. Lažem zaista jako rijetko. Toliko rijetko da se jedva mogu sjetiti kada sam i što slagao. Imam mišljenje o svemu, što možete primjetiti čitajući moj blog. I uvijek bez straha ističem svoje stavove.

No ono što ja činim samom sebi me jako veseli- preispitujem samoga sebe i propitujem svoje stavove i razmišljanja SVAKI DAN. To se u duhovnom ili religioznom zove ispit savijesti. ovdje možete pročitati odličan tekst o preispitivanju i ispitu savijesti.

Kada bi više ljudi to činilo svijet bi bio bolji. Svaki dan se zapitati što sam krivo napravio, koga sam povrijedio i jesam li u pravu je izuzetno nužno i dobro za savijest i psihu. Isprva sam bio odbacivan od ostalih, ali onda sam otkrio da zaista volim biti sam i da je to nešto što me čini najsretnijim i najispunjenijim.

Prema ljudima sam jako kritičan. Neka društva su jako napredna, a neka su primitivna. To je jednostavno tako. Razina primitivizma ili naprednosti ovisi od zemlje do zemlje. No, u globalu gledano ljudi se kao vrsta nemaju čime pohvaliti. Nismo se značajno promijenili od kada postojimo na ovom svijetu. Apsurdno mi je bilo čitati na internetu kako mnogi znanstvenici i ostale javne osobe tvrde kako će svijet poslije korona krize biti bolji. Hoće kiflu!

Svijet je već imao mnogo pandemija pa i velikih kataklizmi poput svjetskih ratova i iako smo značajni napredak ostvarivali poslije tih strahota ipak smo ostali vjerni svojim manama i zlobi. Ljudi su veoma jednostavna bića, zapravo. I dobri su i loši istovremeno. Samo je pitanje što će i u kojem trenutku potaknuti mjihovu dobrotu ili zlobu. Neki ljudi su uglavnom zlobniji, a neki uglavnom dobri. Postoje ljudi i “ljudi”.

Najbolje su govorili naši stari- dobri smo samo dok spavamo. Za mene su dobri ljudi oni koji priznaju svoje mane i greške i rade na tome da ih promijene i ne čine više. Dok god živimo svoj život, a u tuđi ne zadiremo dobro je. Tako treba i biti. Uvijek zaboravljamo da nam glavna misao vodilja treba biti da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi čine nama. As simple as that.

 

Create your website at WordPress.com
Započnite